Primjer pogrešne pripreme u Buenos Airesu. Wind generator je prenisko montiran pa je Silvestrovo u La Plati bilo prilično krvavo.Ideja, gdje, kuda, kako i zašto uvijek ima. Ljudi se okupe, počnu pričati, frcaju zamisli i prijedlozi i zaista ne treba dugo da se čovjek „zagrije“. U jednostavnijim slučajevima otrežnjenje slijedi već sutradan, a u složenijima čim se počne pisati po papiru i zbrajati brojke. Dobra strana takvih ad hock dogovora je u tome što stvarne troškove unaprijed nitko ne zna pa su razmišljanja optimistična. Loša je, što za nekoliko dana, ili u najboljem slučaju tjedana, za avanturu više nemate sugovornika.
U sportu zvanom jedrenje dogovori su izuzetno složeni. Traži se puno vremena, odricanja, suradanja s obiteljima i poslodavcima, strpljivost i jaka, snažna, motivacija. I to ne za provod vikendom već za nešto što će trajati mjesecima, možda i godinama, a ponekad ima i neizvjestan završetak. Jasno je stoga da novac u tim planovima možda nije najvažnija stvar, iako ga je uvijek premalo.
Pod pretpostavkom da postoji brod, solidan i dobro opremljen i da se s njim zna upravljati projekt od godine dana plovidbe traži minimalno 12 do 18 mjeseci energičnog rada. Pripreme za plovidbu koja će trajati 3 godine traju 3 ili 4 godina. Većina će na ove brojeve odmahnuti rukom, ali nisu u pravu. Faze projekta koje prethode plovidbi puno su teže i zahtijevnije od samog jedrenja.
Jedrilica je, za razliku od osobnog automobila ili vikendice, užasno složen i kompliciran objekt, na kojem iz dana u dan, iz sata u sat sve ovisi o znanju, zapovjedniku, posadi i ..... solidno razrađenom scenariju. Brod mora imati svu opremu i rezervne dijelove, knjige i karte i logistiku opskrbe, a posada strpljivost i tolerantnost roditelja, podršku supružnika i iskrenih prijatelja. Nije lako, ali kako to kaže predgovor II. izdanju knjige IZAZOVA ATLANTIKA, potrebna je doza odlučnosti , energičnosti i ne čekanja na neka bolja vremena.
Riječ autora iz knjige IZAZOV ATLANTIKA
Kad je ova knjiga izašla iz tiska, točno prije petnest godina, bio sam jako ponosan. Prva koju sam uspio napisati i stvoriti. To je za privatnog nakladnika bio složen i skup posao pa nije imala fotografije u boji, papir je bio loš , a slog je, vjerovali ili ne, napravljen od olovnih slova. Prije plovidbe koju sam opisao u ovoj knjizi, mnogi su mi dobronamjerni ljudi savjetovali:
- Ne kreći sad na ocean. Teška su vremena. Pričekaj bolje dane.
Očito, nisam ih poslušao. Plovidba je uspješno završila, a knjiga tiskana u 5000 primijeraka brzo je rasprodana.
Nekoliko ljeta poslije pripremao sam Hir 3 za plovidbu oko svijeta. Ne baš običnu, jer ideja je bila oploviti i zločesti Cape Horn. Mnogi su mi tada govorili:
- Ono vam je uspjelo. Imali ste sreće. Ha! Ne krećite sada ponovno. Vremena su teška, pričekajte bolje dane.
Nakon plovidbe uslijedio je za mene novi izdavački pothvat, knjiga JEDRILICOM OKO CAPE HORNA. Napredovao sam i i tom poslu. Uspio sam knjigu opremiti fotografijama u boji i tvrdim koricama. No, tiskana je samo u 3000 primjeraka, jer je te 1991. godine bilo jasno da se južnoslavenska ljubav raspada a tržište se smanjuje.
Dvije godine poslije počeli smo smišljati kako brodom doći u Arktik i Antarktiku. Dragi, pametni ljudi i tada su nam savjetovali:
- Ne upuštajte se sad u to. Rat je. Teška su vremena, pričekajte godinu-dvije. Doći će bolji dani.
Kad smo se vratili s leda napisao sam knjigu i tiskao je u skromnoj nakladi od 1500 primjeraka.
Prije šest mjeseci počeo sam pripremati ovo novo izdanje prve knjige. Mislio sam, nema jednostavnije stvari od toga. No, nije baš tako. Prvo je rukopis trebalo prevesti s hrvatskog na hrvatski. Zatim pronači novac za skeniranje, filmove, ploče, papir i honorare. Više nema olova, sad su tu računala, ali varate se ako mislite da su zbog toga manji troškovi. Baš suprotno. Dvaput sam skoro dignuo ruke od svega, no kako to nije moj stil knjiga je ipak pred vama. I to opremljena fotografijama u boji. Tiskana je u nakladi od 700 komada jer ta je brojka, nažalost, primijerena ovom tenutku.
Od prvoga do ovoga novog izdanja malo sam ostario, posjedio i mnogo toga proživio. Ako sad ja imam pravo dati nekome dobronamjeran savjet, poslušajte: Krenite u sve što želite, upustite se u sve o čemu maštate. Ne čekajte bolje dane. Njih nema i neće ih biti. Bolje si dane morate stvoriti sami – u sadašnjosti.
Zagreb, 20. veljače, 1999.
Mladen Šutej
